Pošto ste došli na ovu stranicu, sigurno ste se zapitali što je to lektura i zašto vam je potrebna. Možda ste zapravo tek nedavno prvi put čuli za izraz lektura, a zvuči vam pomalo čudno i nejasno. Pretpostavljate da ima neke veze s tekstovima, rečenicama, riječima… Ipak, niste potpuno sigurni što ustvari znači. U ovom ćemo tekstu na jednostavan i razumljiv način objasniti što je lektura i zašto je neophodna za sve tekstove namijenjene objavljivanju i javnom pristupu.
Tko sve treba lekturu?
Pođimo najprije od toga kome je lektura potrebna i zašto. Lektorske usluge najčešće naručuju dvije velike skupine korisnika: osobe iz akademskog miljea (studenti i znanstvenici) te autori koji žele objaviti knjigu u vlastitoj nakladi.
Za studente je lektura neophodna iz više razloga. Prije svega, brojni fakulteti prilikom predaje završnog odnosno diplomskog rada od studenata traže potvrdu o lekturi. Ta potvrda znači da je stručna osoba – lektor provjerio rad i ispravio jezične pogreške. Zašto je to važno? Studenti, naravno, nisu jezični stručnjaci, stoga je uobičajeno da njihovi završni radovi sadrže razne pravopisne i gramatičke pogreške. Uz to, pojedine rečenice pa i cijeli odlomci često zvuče polurazumljivo, ako ne i potpuno nerazumljivo. Takav je rad teško čitati, stoga mentori zahtijevaju da ga pregleda i ispravi jezični stručnjak.
Slično je i s doktorskim disertacijama ili znanstvenim člancima. Iako je kod njih razina jezične pismenosti u prosjeku viša u odnosu na studentske radove, i ovdje se često može naći dosta nespretno složenih rečenica, nepravilno napisanih stručnih izraza, pokoji pogrešan padež, pogrešan prijedlog i slično. Sve to treba pažljivo pročitati, pregledati i ispraviti.
Autori knjiga koje objavljuju u vlastitoj nakladi najčešće pišu iz ljubavi prema književnosti ili iz želje da podijele svoju osobnu priču i iskustvo. Međutim, oni najčešće nisu jezični stručnjaci. Zbog toga im je lektura rukopisa gotovo neophodna kako bi se izbjegle pravopisne, stilske i druge pogreške koje bi umanjile kvalitetu i dojam knjige. Osim lekture, za takve rukopise često se preporučuje i redaktura – dublji zahvat koji uključuje uređivanje teksta, uklanjanje ponavljanja, skraćivanje suvišnih dijelova i poboljšanje strukture poglavlja.
Naravno, lekturu trebaju i mnogi drugi korisnici. Gotovo svaki tekst namijenjen javnom objavljivanju trebao bi biti lektoriran – od članaka za časopise, preko tekstova za web-stranice, do marketinških materijala.
Što je zapravo lektura?
Ukratko rečeno, lektura podrazumijeva ispravljanje svih jezičnih pogrešaka u tekstu. To su najčešće razne pravopisne, gramatičke i sintaktičke pogreške. Na primjer, pogrešno pisanje riječi, pogrešni padeži, pogrešna uporaba veznika, pogrešan položaj enklitika, zarez na pogrešnom mjestu, pogreške u pisanju malih i velikih slova i slično. Složeniji lektorski zahvati obuhvaćaju i promjenu cijelih rečenica, posebno složenijih, ako zvuče nerazumljivo, zbunjujuće ili neprirodno.
Ponekad se uz pojam lekture spominju i izrazi korektura i redaktura. Korektura obično podrazumijeva ispravljanje grešaka koje nastaju prilikom grafičke pripreme i obrade teksta za tisak. To su na primjer tipfeleri ili interpunkcijske pogreške (zarez na pogrešnom mjestu, nepotrebna bjelina/razmak između riječi i sl.).
Redaktura podrazumijeva stilsku i sadržajnu optimizaciju teksta, najčešće romana, publicističke knjige ili opsežnijeg članka. Autor koji je napisao takvo djelo svakako bi trebao angažirati jezičnog stručnjaka koji će pročitati cijeli rukopis i predložiti stilske ispravke te sadržajna poboljšanja. Na primjer, radnja može djelovati nejasno, ili tekst može biti opterećen nepotrebnim digresijama. Neka poglavlja mogu biti preopširna, dok druga ostati nedovršena ili površna. Autor je često previše uronjen u svoje djelo da bi objektivno primijetio sve nedostatke koje će uočiti iskusan redaktor ili pak budući čitatelj.
Najčešća zabluda u vezi lekture
Većina osoba koje napišu diplomski rad, knjigu ili bilo koji drugi tekst nije ni svjesna koliko jezičnih pogrešaka taj tekst sadrži. Budući da nisu jezični stručnjaci, one te pogreške jednostavno ne primjećuju. Često imaju dojam da je tekst „sasvim ok“ i da lektura nije potrebna, pa zašto bi onda na to gubili vrijeme i novac. To je zapravo najčešća zabluda. Tek kad rukopis ipak predaju na lekturu, iznenade se količinom ispravaka. Tako nije rijetkost da se na samo jednoj stranici nađe 20 ili više lektorskih intervencija.
S obzirom na to da se lektura najčešće radi u programu Word s opcijom “evidentiraj promjene”, svaka promjena u tekstu napravljena od strane lektura uvijek je vidljiva naručitelju lekture.
Što čini dobrog lektora?
Dobar je lektor mnogo više od osobe s diplomom. Temelj je svakako završen odgovarajući studij jezika — primjerice, studij hrvatskoga jezika i književnosti za lekturu hrvatskih tekstova ili studij engleskoga jezika za engleske tekstove.
Međutim, sama diploma zapravo je tek početak i temeljni preduvjet za bavljenje lektorskim poslom. Pravi lektor formira se kroz godine sustavnog usavršavanja, praktičnog iskustva i osjećaja ljubavi i interesa za jezik. Dobar lektor ima (ili bi trebao imati) sljedeće karakteristike:
- odlično poznavanje pravopisa, gramatike i sintakse
- redovito praćenje aktualnih jezičnih savjetnika i stručne literature
- razvijenu jezičnu intuiciju i osjećaj za stil.
Jedna od čestih zabluda je da vam tekst na hrvatskom jeziku može kvalitetno lektorirati bilo koji nastavnik ili učitelj hrvatskoga jezika koji se inače ne bavi lekturom. Na primjer, poznanik iz školskog sustava ili neke druge obrazovne institucije koji vam to želi „odraditi“ povoljno ili čak besplatno kao uslugu. No u praksi to obično ne završi dobro. Naime, osobe kojima lektoriranje nije svakodnevni posao najčešće nemaju dovoljno praktičnog iskustva ni dubinskog znanja da bi napravile kvalitetnu lekturu. Rezultat takvog „lektoriranja“ često je tekst koji i dalje vrvi jezičnim, stilskim i pravopisnim pogreškama. Nerijetko se dogodi da nakon takve intervencije tekst morate ponovno predati pravom lektoru – čime izgubite i vrijeme i novac.
Za lektora je također bitno da tekstu koji mu je predan na lekturu posveti dovoljno vremena i truda tako da ga dovede na optimalnu jezičnu razinu. To znači da u tekstu nakon lekture neće biti jezičnih pogrešaka, te da će tekst biti jasan, čitljiv i razumljiv. Lektori za hrvatski jezik pri svom radu koriste Hrvatski pravopis Matice hrvatske, ali i druge relevantne jezične priručnike i savjetnike koji mogu pomoći u raznim jezičnim nedoumicama.
Koliko košta lektura?
Cijena lekture ovisi o više faktora, a najvažniji su:
- Opseg teksta – broj stranica ili kartica teksta
- Vrsta i složenost teksta (opći tekst, stručni…)
- Jezična kvaliteta teksta (solidan ili polurazumljiv koji iziskuje puno ispravaka)
- Željeni rok izrade (redovan ili hitna lektura)
- Razina lekture (standarna lektura, proširena lektura i redaktura…)
Naravno, što ima više teksta, to će i cijena lekture biti viša. Na primjer, lektura kratkog marketinškog teksta (pola do jedne stranice) bit će znatno jeftinija od lekture završnog odnosno diplomskog rada od 50-ak stranica. Lektura knjige od 300-tinjak stranica predstavlja ozbiljniji i zahtjevniji projekt pa se u tom slučaju cijena najčešće dogovara individualno. Ipak, kod velikog broja stranica ili kartica teksta obično se dobije određeni popust na ukupnu količinu.
Na tržištu postoje velike razlike u cijenama lekture. Međutim, kao i kod većine usluga, najjeftinije nije uvijek najbolje. Kvalitetna lektura zahtijeva duboko jezično znanje i lektora koji iza sebe ima bogato iskustvo. Zbog toga je važno da prije odluke provjerite reference lektora ili agencije koja vam je dala ponudu. Bolje je platiti nešto više stručnoj osobi koja će vaš tekst kvalitetno lektorirati nego riskirati da nakon „jeftine“ lekture tekst morate ponovno slati na ispravak – čime na kraju često izgubite i vrijeme i novac.
Trebate profesionalnu lekturu za diplomski rad, knjigu ili neki drugi tekst?
Zatražite besplatnu procjenu već danas.